Moja priča

SAMO POTPIS

 

JADRANKA NAJNOVIJE

Rođena sam 15.10.1966. u Ježevu, malom mjestu blizu Dugog Sela, a sve nedaleko Zagreba.

Iako sam zdravstveni radnik bavim se isključivo medicinskom i sportskom masažom .

. Položila sam razliku ispita i po njemačkom zakonu, tako da posjedujem i internacionalnu diplomu.


Živjela sam u Njemačkoj i tamo sam već odavno prošla razne edukacije masaže.

Kroz dvadeset godina rada u struci radila sam svugdje, kod kuće, dolazila klijentima u kuću, na sportskim terenima, u fitness centrima.

Puno sam radila… boljele su me i ruke i tijelo, ali sanjala sam svoj san da ću jednog dana imati svoj vlastiti salon. Gdje? Kada? Nisam znala, ali imat' ću ga- pomišljala sam u trenutcima kad mi je bilo naporno.

1998. godine vratila sam se iz Njemačke na tri mjeseca da dobijem stalnu vizu. Imala sam sve osigurano: dozvolu, smještaj, radno mjesto u privatnoj klinici u Rosenheimu, dobru plaću. Mislila sam to je to – moj put je strana zemlja. Veselila sam se tome, jedva sam čekala da odem.

U periodu čekanja, zaposlila sam se u Domu sportova kao maser, te brzo stekla puno zadovoljnih klijenata i u momentu kad sam trebala primiti vizu u ruke, dobila sam ponudu da sve svoje snove, umjesto u stranoj zemlji, ostvarim ovdje – tu – doma.

Kako?

Zašto?

Zašto sad moram stajati na raskrsnici?

Kuda krenuti?

Lijevo? Desno?

Jedni govore desno, jedni lijevo, a ja stojim, STOJIM i ne mičem se.

Pitao me je jedan moj dragi klijent: «Zašto ideš u Njemačku?»

Ja sam odgovorila: ''Idem raditi kako bi se mogla jednog dana vratiti u svoju zemlju i otvoriti svoj salon.''

«Pa eto ti sad sve ovdje. Preskoči to sve i postani u svojoj zemlji – svoj gazda» - odgovorio je.

To su bile presudne riječi koje su u meni prevagnule. Pomislila sam – ima pravo.

I ostala…

Vizu, plaću, smještaj, posao, svu sigurnost sam ostavila samo zbog jednog cilja – da imam svoj vlastiti salon.

Tog časa bila sam sigurna da ću uspjeti.

Naime cijeli život je rizik, da ga nema ne bi znali cijeniti kad uspijemo.

Tada kada sam odustala od Njemačke, nije bilo više sigurnosti, ali ostala je vjera…

…vjera u sebe i u dragog Boga.

Kako sada? Što trebam napraviti da bi imala svoj salon?

-       Otvori obrt, popuni ovo, prijavi ono, smisli ime …

Svi mi sanjamo svoje snove, tako sam i ja razmišljajući o svemu, sanjala svoje ime – ime svojeg budućeg salona, ili danas SVOJIH salona.

Nešto mi je zazvonilo u glavi ARMA, ARM, ARIJA… pa opet samo A-R-M-A.

Što li to znači?

Uzela sam rječnik od Klaića i gledala ARMA lat. = oruđe, sprava, alat, vojska, oružana sila;

Svašta, pomislila sam, pa ne idem u borbu! Razmišljala sam o prvoj riječi oruđe – pa da, moje ruke su moje oruđe, a danas znam da je moja Arma  - moja bitka, moja borba.

Otvorila sam svoj salon u Domu Sportova. U 20m2 postala sam svoj gazda. Posao se gomilao, ruke više nisu stizale. Ubrzo sam u tom malom prostoru imala tri radna mjesta. Nikad do tada toliko masera nije radilo. Uvijek puni, nikad mjesta. A ništa nisam napravila osim što sam dobro radila svoj posao. Sa svim srcem sam se predala tome.

To vas povuče; treba još salona, još osoblja, ali nije to jednostavno. Više salona, više osoblja, manje vremena, više briga…

2001. otvorila sam Studio za masažu «ARMA» u hotelu Alga u Tučepima

2004. još jedan Beauty Centar «ARMA» u hotelu Afrodita u Tučepima

2005. još jedan Beauty Centar «ARMA» u hotelu Tamaris u Tučepima

2005. otvorila sam masažu na plaži u Tučepima

2007. otvorila sam masažu na plaži u Biogradu n/m

2012.otvorila sam studio za masažu JADRANKA u Zagrebu; Tomislavova 3.

Danas sam vlasnica četiri Beauty Centra koji su prepoznatljivi po kvaliteti.

Svi su se oni zvali ARMA , a danas nose moje ime.

Predavala sam u Otvorenom učilištu u Zagrebu, napredni tečaj – SPORTSKA MASAŽA.

Tu se rodila ideja da i ja jednog dana imam svoju školu.

Idejni sam začetnik Ustanove za obrazovanje istog naziva ARMA osnovane 2004.g., koja je prije bila na ovoj adresi.

Kroz sljedećih nekoliko godina rada sam i sama shvatila da nije važno to ime ARMA, nego JA  kao osoba, JA  sam pokretač ove snage!

Našla sam se opet na raskrsnici. Imam svoje salone, svoje klijente, ne mogu više.

Umorila sam se od bitke i rada. Htjela sam odustati od priče „obrazovanje polaznika“, ali sada se pojavljuju moji đaci, polaznici moje škole, koji su me zadužili i kojima sam obećala da ću im i ubuduće prenositi znanje. Oni su me digli na noge, oni me traže, oni, a možda i Vi jednog dana, daju mi snagu. Kad su oni zadovoljni mojim radom – ne smijem stati.

Tako sam 2008. pokrenula novo Učilište pod imenom ADRIANUS.

U samo četiri godine moje ruke, zajedno sa rukama mojih suradnika, obučile su preko 500 polaznika.

A bilo ih je od svugdje- Zagreba, Varaždina, Pule, Zadra, Splita, Metkovića, Dubrovnika, Lošinja,

Sl. Broda, pa čak i iz susjednih država ( Slovenija , BiH)

Svi moji radnici isključivo su polaznici mog  UČILIŠTA ADRIANUS, jer oni su moja najbolja reklama...moj najveći ponos!

Stvorila sam toliko kvalitetnih masera koji su prepoznatljivi samo po mojoj tehnici.

Stalno stvaram nove programe – pregovaram sa najboljim stručnjacima iz zemlje i inozemstva da ih okupim zbog Vas.

Moja je to zadaća, ja sam tu zbog svojih polaznika.

Zovu me vlasnici hotela, traže polaznike mog Učilišta. Postala sam, nesvjesno, spona između škole i posla!

A pored toga svega i ja još idem u školu. Jednom kad uđete u svijet masaža iz njega ne možete natrag... samo naprijed... “masaža jednom kad započne... nikad ne završava“

To je moja priča, moj život, moja borba, ali moje je, kao što je i moj dar masaža.

Kad to imate, onda neke stvari i prihvatite.

Shvatila sam kroz vrijeme nešto jako važno !

Mogu Vam uzeti sve –  ali VAS nikad NE!

... ima jedna pjesmica s mog autogenog treninga, meni posebno draga i kaže sljedeće:

 

TVOJA STAZA

 

Čuj kad ti je jako teško, kad te nešto strašno muči,

i kad ti je stvarno tijesno na ulici i u kući,

daj, odmahni lijevom rukom

daj, odmahni desnom rukom

i odlučno, čvrsto kreni za nečujnim nekim zvukom.

Kreni stazom koje nema.

To će biti tvoja staza.

Tko zna što ti sutra sprema taj tvoj put bez putokaza,

al' znaš: to je tvoja cesta što nekamo ipak vodi

i da na njoj nema mjesta za drugoga.

Zato brodi !

Ako ipak nekad negdje na lud kamen zakoračiš,

pa kad glavom o tle tresneš, nemoj zato da se smračiš,

već, molim te, junak budi, k'o da ništa bilo nije,

pa nastavi svojom cestom još oštrije nego prije.

A kad ti je zbilja dobro, kad pomisliš da si snažan,

smiri malo svoju snagu i nemoj se praviti važan.

I nastavi svojom cestom, niti lijevo, niti desno.

Po širokom hodaj usko, a napni se kad je tijesno.

I jednog ćeš dana stići na kraj samog tvog puta.

Tog ćeš časa možda biti bez cipela i kaputa,

al' ćeš znati što si, tko si koliko zbilja vrijediš.

Da si Netko samo zato, što jedino PUT SVOJ slijediš.

                                                                                                                                                                                                                                                     Autor: Ratko Zvrko

Ovako bi me moji đaci sve zvali:

gđo!, voditeljice!, profesorice!, teta!, učiteljice!, šefice!, Jadranka,

I dalje me zovite kako želite; obećajem bit ću vaša Jadranka

Ažurirano: Četvrtak, 02 Siječanj 2014 20:06

Pratite nas na internetu

     Facebook   

Kontaktirajte nas

WEB - KONTAKT SLIKA

Učilište Adrianus, Nova cesta 4, ZG

Tel: 01 3091 613, 095 3091 613; info.adrianus@gmail.com

Prikaz interaktivne karte

© 2013 Wellness Učilište Adrianus. Sva prava pridržana. Stranice izradio Metuzalem .